Kroz sisačko-moslavačku županiju

By: Dr Zagy

Jednodnevni izlet 25.05.2016. u Sisačko-moslavačku županiju urodio je osvajanjem 3 utvrde i postavljanjem 4 kutije.
Samnom je brat Josip kojeg neuspješno nagovaram da postane planinar.
Možda jednog dana ipak zavoli planine.
Vozimo se autocestom do Novske gdje silazimo i idemo do Jasenovca – spomen područja iz drugog svjetskog rata.


Odlazimo do kamenog cvijeta – skulpture arhitekta Bogdana Bogdanovića. Ovo obilježje je izgrađeno u spomen na žrtve stradale u koncentracijskom logoru Jasenovac u vrijeme WW2. Dok se približavamo kamenom cvijetu, vidim dvojicu turista od kojih jedan nosi jaknu sa oznakom Czech republik. Momci se zovu Pavol i Tomaš i dolaze iz grada Opava, na sjeveru prema poljskoj granici. Ima i drugih stranih turista pa tako i cijeli jedan autobus Engleza, Kineza i ostalih nacija. Posjećujemo i muzej gdje se mogu pročitati potresna svjedočanstva preživjelih žrtava.

Nakon toga idemo do crkve u Jasenovcu koja nosi naziv Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetog Nikole. Domar Mića nam govori o teškoj povijesti ove crkve koja je nekoliko puta bila opljačkana i porušena, zadnji put tijekom Domovinskog rata.

Nakon toga vozimo se starom cestom prema Hrvatskoj Kostajnici, našem slijedećem odredištu. Na naše iznenađenje, Stari grad Zrinski je otvoren jer upravo neki radnici rade na održavanju unutrašnjosti. Koristimo priliku pa se penjemo na zidine i uživamo u panorami. Ali ne dugo, jer radnici već odlaze i zatvaraju utvrdu.

Stari grad Zrinski, utvrda je nastala najvjerojatnije u 13. stoljeću oko koje se kasnije zbog lakše obrane razvilo i kostajničko naselje. Značajnu je ulogu odigrao u ratovima s Turcima, a najpoznatiji vladari bili su mu obitelj Zrinski.

Odlazimo na kahvu u Bosansku Kostajnicu koja je odmah iza granice sa Bosnom.

Nakon kahve vraćamo se u Hrvatsku Kostajnicu i posjećujemo centar te Spomen obilježje braniteljima u Domovinskom ratu. Odavde je lijep pogled na utvrdu Zrinski, a može se i prošetati uz lijepu šetnicu. Moram pohvaliti djelatnicu u kiosku koja je bila jako ljubazna prilikom prodaje razglednica Kostajnice.

Nastavljamo cestom prema Petrinji i uživamo u vožnji nepoznatim predjelima. Pratimo oznaku za utvrdu Klinac i po makadamskom putu vozimo nekih 5 km do sela Klinac. Selo je dosta pusto, ali ipak srećemo jednog seljaka pa ga pitamo za put do utvrde. Kod jednog raskrižja napuštamo limenog ljubimca i krećemo pješice te pratimo markacije.

Staza do utvrde je prerasla sa korovom i travom pa je dobro što imamo duge hlače iako je gotovo ljetna temperatura u zraku. Markacije su dosta slabo označene pa se u jednom trenutku gubimo, ali brzo se vraćamo na pravi put. Nakon dvadesetak minuta probijanja kroz koprive dolazimo do našeg cilja, utvrde Klinac. Iako su prošle godine ovdje bili radovi na čiščenju okoliša, ove godine korov je ponovno izrastao pa će opet biti posla za radnike.
Prostranu i čvrstu kulu Klinac sagradio je zagrebački Kaptol najvjerojatnije sredinom 16. stoljeća za potrebe obrane od Turaka.

Nakon kratkog predaha vraćamo se istim putem do auta. Vožnjom kroz selo Klinac zastajemo da se divimo polju kamilice i ugodnom osvježavajućem mirisu. Ovdje nas pozdravljaju lokalni čuvari – dva slatka psa.
Zaobilazimo Petrinju i konačno dolazimo u Sisak, naše zadnje odredište. Prvo se osvježavamo u jednom restoranu, a zatim idemo do Starog grada Siska. Došavši ovamo, vidimo da je to prilično impozantna građevina. Na fotkama mi se čini kao mala utvrda, ali uživo baš izgleda ogromno.

Stari grad Sisak je spomenik nulte kategorije. U vrijeme borbi s Osmanlijama, radi zaustavljanja turskog prodora, na samom ušću rijeke Kupe u Savu, počinje se graditi sisačka utvrda. Gradnja je započela 1544. godine, a 1550. godine bila je osposobljena za osnovnu namjenu. Za gradnju je korišten pretežno građevinski materijal ruševina rimske Siscije. Utvrdu je osmanski vojskovođa Hasan paša Predojević opsjedao tri puta, da bi 22. lipnja 1593. doživio konačan poraz, u presudnoj bitci za obranu Siska i čitavog Hrvatskog kraljevstva. U utvrdi se za vrijeme bitke nalazila posada od oko 300 vojnika, koja je u presudnom trenutku krenula u pomoć kršćanskoj vojsci pod vodstvom bana Tome Bakača.
Za posjet unutrašnjosti nemamo puno vremena jer se utvrda uskoro zatvara pa odlazimo do Gradskog muzeja, ali i on se uskoro zatvara. Na kraju se odlučujemo za posjet centru i šetnji uz savsku obalu.

Prvi put smo prošli ovim krajem i odmah osvojili 3 srednjovjekovne utvrde. Hrvatska je lijepa zemlja sa bogatom povijesti, samo ju treba istražiti.

Pozdrav iz Siska!